SMJEROKAZ ŽENE ODJEVENE SUNCEM

2024-09-02

Davno je slavni rimski govornik Ciceron (106 pr.Kr. - 43. pr. Kr.) definirao: "Ut sementem feceris, ita metes" - "Kako siješ tako ćeš i žeti!" (De Oratore, II. 65.). Time je zapravo zdravorazumski konstatirao kako za ispravno shvaćanje i vrjednovanje stvari valja gledati ne samo posljedicu nego, prije svega, uzrok. Slično će, upozoravajući na lažne proroke, ustvrditi i Isus kada kaže svojim učenicima: "Bere li se s trnja grožđe ili s bodljikave smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim... Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati" (Mt7,16- 17.20). Drugim riječima: ne može se činiti loše, a očekivati dobro; niti se može inzistirati na pravednosti - međusobnom uvažavanju, ukoliko se svakodnevno stvara ozračje lopovluka i prijevare. Zapravo, sve se to može, ali je jasno da su oni koji to tako čine obične naivčine ili prepredeni licemjeri. U svakom slučaju rezultat je isti: individualna kolektivna shizofrenija, koja pojedinca ili cjelokupno društvo neminovno vodi u propast. Znakovi da se takvo nešto upravo događa sa zapadnom cvilizacijom mogu se prepoznati gotovo svakodnevno. Na slikovit, ali stvaran način o tomu govori percepcija čovjekova spola, ponajprije shvaćanja žene, koja je dovedena do krajnje banalnosti. To se moglo prepoznati i na aktualnim 33. ljetnim olimpijskim igrama koje se od 26. srpnja do 11. kolovoza 2024. održavaju u Parizu. Situacija koja je izazvala dosta kontroverzi a tiče se ženskog boksa. Naime, na turniru, između ostalih, nastupile su: Alžirka Imane Khelif (57 kg) i Tajpežanka Lin Yu Ting (66 kg) za koje su se pojavile glasine da su "transrodne osobe", odnosno da su rođene kao muškarci koji su potom promijenili spol te se sada nadmeću sa ženama. Prema navodima Svjetskog boksačkog saveza obje su pale na testovima "spolne podobnosti", te su bile diskvalificirane sa Svjetskog prvenstva 2023. budući da im je dokazano kako,,imaju muške kromosome i razinu testosterona iznad biološki uobičajene za žene". Štoviše, test je uvjerljivo pokazao da obje sportašice ne ispunjavaju potrebne kriterije te je utvrđeno da imaju natjecateljske prednosti u odnosu na druge natjecateljice". Međutim, Međunarodni olimpijski odbor im je dopustio natjecanje izazvavši tako brojne reakcije u svijetu sporta. Ne ulazeći u dvojbu jesu li navedene boksači ili boksačice po rođenju, u oči upada činjenica kako se javnost samo bavila posljedicama a ne uzrocima koji otkrivaju zašto se o takvom nečemu uopće i govori. No, s obzirom na sveprisutnu diktaturu genderizma, tj. rodne ideologije prema kojoj se čovjek ne rađa kao muško ili žensko nego neutralno biće koje se poslije "opredijeli" što će biti, nema sumnje kako je bilo samo pitanje trenutka kada će takve bezumne postavke u praktičnom obliku doći u sukob sa zdravim razumom. To se u kontekstu spomenutih igara očitovalo odmah na ceremoniji otvaranja, koju su već mnogi, zbog očite aluzije na prikaz Isusove posljednje večere, ocijenili blasfemičnom, a gdje se zorno mogla vidjeti sva zbrka agresivnoga nastojanja redefiniranja antropologije pri čemu su bile uočljive žene s muškim atributima i muškarci koji po svemu liče na žene. Sve se, pak, odvijalo pod geslom: Igre širom otvorene, upućujući na jednakost svih sa svima. Medutim, da to nije niti može biti, očitovalo se odmah na natjecanjima. Jer ukoliko su žene jednake s muškarcima i ukoliko ne postoji prirodna, bitna razlika među spolovima, nego je samo važno kako će se netko ,,opredijeliti", onda nema potrebe da nadmetanja budu odvojena prema spolu. Štoviše, u takvom slučaju ne bi bilo razloga uopće govoriti o "spolnoj podobnosti" i raspravljati je li nekomu promjena spola dala početnu prednost u odnosu na suparnicu koja je rođena kao žena. No, ukoliko stvarnost pokazuje da to jest tako, a nedvojbeno pokazuje, onda valja detektirati kako su uzroci rečene zbrke u zaglupljujućem svjetonazoru banaliziranja spola i bezumnoga pokušaja izjednačavanja svega i svačega, kao da će takvo nešto dovesti do jednakopravnosti između žena i muškaraca, ovoga bi trebala biti svjesna i Katolička Crkva u koju se također, uvelike uvlači duh genderizma te se pod egidom sagledavanja ,,uloge žene u Crkvi" prvotno razglaba o ,potrebi ređenja žena", umjesto o nužnosti njihova istinskoga vrednovanja u svakom segmentu. Zbog toga je i danas smjerokazno vratiti se na biblijske temelje te prepoznati vrijednost žene i potrebu ostvarivanja izvorne jednakopravnosti, a ne nametanja umjetne jednakosti. Tu kao svjetionik stoji lik Blažene Djevice Marije koja je ,,obdarena" najvišom zadaćom da bude roditeljicom Sina Božjega te stoga predraga kći Očeva i svetište Duha Svetoga i kao takva,,majka vjernika". Odatle se može naslutiti kako se u prepoznavanju Gospine ljubavi za čovječanstvo i odgoju za ljubav prema njoj, krije i odgovor za društveni i duševni nered kojemu je uzrok nakaradna rodna ideologija. Jer, slikovito kazano, ukoliko zapadna civilizacija ne želi se zbog mentalne razlupanosti i zamantanosti oko glave ,,okreću" zvjezdice valja joj u zastavi Europske unije ponovno iščitati simboliku ,Žene odjevene suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda" (usp. 0tk 12,1) i osjetiti njezin majčinski zagovor za čovjeka stvorenog ne jednakog, nego izvorno jednakopravnog kao muško i žensko, sa svojim ulogama, odgovornostima i zadaćama.

Preuzeto sa: www.nedjelja.ba